Pošto je savremeni način života udaljio je čoveka od primarnih funkcija, ljudi ponovo otkrivaju moć plesa da leči. Tradicionalna društva čuvala su svoje psiho-fizičko zdravlje i obezbeđivanjem čestih prilika za igru prilikom društvenih okupljanja i kao deo rituala. Kako je praksa ovakvih događaja napuštana, naše frustracije su se nagomilale.Alkis Raftis, predsednik Međunarodnog plesnog saveta (CID-UNESCO)
Ritual, ples i lečenje
Za drevne ljude nije postojala oštra nepremostiva granica između materije i duha, između ljudskog, prirodnog i božanskog sveta, između neba i zemlje – kao što nije bilo razlike između fizičkog zdravlja i emocionalne stabilnosti. Čovek je ili bio zdrav ili nije, ili se osećao dobro ili nije. Zato je u proceduri lečenja značajnu ulogu uvek igrao ritual, bilo da se radi o blagosiljanju ili pak o egzorcizmu. Ovakvi rituali potiču iz davnih vremena i preživeli su u mnogim krajevima sveta. Ovde ćemo ukratko prikazati dva takva rituala, oba iz severne Afrike, a zatim ćemo videti da li i kako ovakvi običaji mogu da nas nauče nečemu.
Zar
U Sudanu, Egiptu, Etiopiji i drugim zemljama, posebno među siromašnijim društvenim slojevima, smatra se da kada uobičajeni lekovi i savremena medicina ne pomažu, posredi moraju biti „natprirodne sile“. Ako vidarka utvrdi da je pacijent stvarno „opsednut“ nalaže da se sprovede ritual zar. Cilj rituala je da opsednuta osoba stupi u kontakt sa duhom ili duhovima koji je opsedaju i sazna zašto to čine. Smatra se da duhovi nisu nužno zli, već oni opsedaju osobu da bi skrenuli pažnju na nešto. Kada se duhovi odobrovolje, bolest će nestati. U ovom smislu, ritual je ujedno i lečenje i poklon duhovima ne bi li se privoleli na „san“ ili, ređe, na odlazak. Često oni koji su izlečeni putem zara kasnije redovno ponavljaju ovaj ritual.
U toku zara muzika i ples imaju presudnu ulogu u postavljanju dijagnoze (tj. koji duh ili duhovi su opseli bolesnika) i u lečenju (tj. komunikaciji i dogovoru sa duhom o tome pod kojim uslovima će ostaviti pacijenta na miru). Svaki duh ima svoj ritam. Kada muzičari počnu da sviraju ritam baš tog duha koji opseda bolesnika, ovaj najednom oseti neobuzdanu potrebu da igra, počinje da se trese i upada u trans.
Tipični pokreti zara su gibanje napred-nazad gornjim delom tela i bacanje kose. Međutim, tokom rituala učesnici plešu potpuno slobodno, često ponavljaju i neke jednostavne pokrete iz uobičajenog društvenog plesa. Od zemlje do zemlje, postoje velike razlike u muzici i u pokretima koji su vezani za zar. Iz ovih razloga ne možemo govoriti o nekom posebnom „zar plesu“, već o ritualu koji sadrži ples kao svoj bitan elemenat.
Pacijenti su uglavnom žene, čiji je život opterećen besparicom i očekivanjima koje društvo ima spram njih. Stanje „opsednutosti“ i ritual koji sprovode omogućavaju im da daju sebi oduška – na kraju krajeva za svako eventualno „neprilično“ ponašanje krivi su duhovi, a ne osoba koju su opseli. U izvesnom smislu, za njih zar predstavlja retku priliku da se zabave.
Medicinsko objašnjenje za delotvornost zara moglo bi biti da ples „do besvesti“ povećava nivo serotonina, što značajno doprinosi izlečenju od psihosomatskih bolesti.
Zar se ponekad postavlja stilizovano na scenu kao deo šouprograma ili se prikazuje u filmovima.
Gedra
Cilj gedra ceremonije kod Tuarega je da se učesnici ispune mirom i duhovnom ljubavlju, savremenim rečnikom: pozitivnom energijom. Ritam, napevi i ples čine jedinstveni obred koji je najdublji izraz duše učesnika i direktno ih povezuje sa prirodnim elementima, duhovnim svetom i vaseljenom. Na taj način postaju zaštićeni od nedaća i zala.
Na bubnju napravljenom od zemljanog kotla presvučenog kožom bubnjar svira u ritmu otkucaja srca. Ostali učesnici pljeskaju u kontrapunktu. Čuju se uzvici, započinju napevi: mole za Božju milost prema ljudima, zahvaljuju za dobru sreću ili slično. Nadahnuće raste, jedna od žena se izdvaja i počinje da igra – sada je ona gedra. Pokriva lice i grudi velom koji simbolizuje tamu, nepoznanice i neznanje. Pokretima šake i prstiju kao da pokušava da se oslobodi vela, tj. tame, i izađe na svetlost. Napokon, ona otkriva lice, ritam i napevi postaju sve brži i intenzivniji, gedra upada u ekstazu, zabacuje glavu, pletenice joj lete na sve strane. Specifičnim pokretima prstiju blagosilja prisutne pomoću energije koja izbija iz nje pod uticajem rituala. Ovu energiju gedra može da upravi ka nekoj konkretnoj osobi ili grupi ljudi, bilo da su prisutni ili daleko, ali i ka celom svetu. Osim toga, ona dotiče trbuh, srce i glavu i tako pozdravlja Sunce, Zemlju, vode i vetrove, kao i četiri strane sveta. Zanimljivo je da se ceremonija zove gedra samo dok ona igra sedeći, a ako ustane i tako pleše dobija naziv t’bal.
Sadrže li ovi plesovi neku praktičnu pouku za nas?
Često se može čuti da orijentalni (trbušni) ples potiče iz drevnih rituala. Iako to nije sasvim tačno, da li nas ipak ovi rituali mogu naučiti nečemu što bi imalo za nas praktičnu svrhu? Mislim da da.
Poznata egipatska igračica Lusi je rekla jednom prilikom kako je veliki uticaj imalo na nju što je od malena prisustvovala ceremonijama zara. Ona kaže da prilikom zara „jednostavno morate da igrate“. Bilo da upadaju u potpuni trans ili čisto daju sebi malo oduška, učesnici svakako igraju slobodno i neobuzdano: tačno onako kako njihovo telo želi da se pokrene baš u tom trenutku. Nema ovakvih ili onakvih koraka, nema razmišljanja, potpuno su slobodni i od društvenih i od estetskih očekivanja.
Mislim da glavna pouka koju obredni plesovi imaju za nas upravo jeste snaga slobodnog, nesputanog pokreta da leči. Kroz slobodan ples dobijamo sliku sopstvenih osećanja i misli. Izražavamo sebe, ali istovremeno i otkrivamo sebe. Doživljavamo harmoniju u svom telu, osećamo energije koje struje kroz nas. Na kraju doživljavamo samu suštinu plesa i pokreta:
Šta je pokret? Most između tela i svesti. Veza materijalnog i duhovnog sveta. Pokret daje telo duši i dušom ispunjava telo.Valerija Deneš, jedan od pionira modernog plesa
Zato barem ponekad umesto uvežbavanja tehnike ili koreografije, umesto razmišljanja o tome „kako ovo izgleda“ ili „koji pokret sledi“ dozvolite sebi da igrate potpuno slobodno. Osetite pokret duboko u sebi, pustite da naraste i ispolji se kroz stvarne, vidljive pokrete.